Cilj rada bio je utvrditi mogućnost dobivanja sadnoga materijala Rosa canina L. i Pelargonium zonale L. u kulturi tkiva te pogodnost alternativnih komponenti i njihovih mješavina kao supstrata za adaptaciju proizvedenih in vitro presadnica navedenih cvjetnih vrsta. U istraživanju analizirano je četiri alternativne komponente (ljuske od kakaovca (A), vrbina kora (B), supstrat nastao nakon proizvodnje šampinjona (C), piljevina (D)) te šest njihovih mješavina za uzgoj cvjetnih presadnica. Kao kontrolni supstrat analizirani su Klasman Potgrond P (za divlju ružu) (E) i Balkon – blumenerde (za pelargoniju) (F). Statističkom obradom podataka, utvrđene su značajne razlike između svih tretmana (supstrata) i njihovih analiziranih svojstava. Prosječan postotak adaptiranih presadnica u svim istraživanim supstratima iznosio je 54,68% za divlju ružu te 99,68% za pelargoniju. Najveće vrijednosti morfoloških pokazatelja divlje ruže utvrđene su na mješavini supstrata M2 (30% A + 20% B + 40% C + 10% D), gdje je zabilježen najveći broj izboja, broj listova, svježa nadzemna masa, ukupna svježa masa presadnice te odnos mase nadzemnoga dijela i korijena u svježem i suhome stanju. Kemijski sastav presadnica divlje ruže varirao je među tretmanima, no najviši sadržaj većine makro i mikroelemenata utvrđen je na presadnicama uzgajanim na supstratu od piljevine (D) te kontrolnome supstratu (E). Kod pelargonije, najveće vrijednosti gotovo svih morfoloških pokazatelja zabilježene su, također, na mješavinama supstrata M4 (18% A + 22% B + 40% C + 20% D) i M6 (18% A + 42% B + 20% C + 20% D). Nadalje, dok su najveće vrijednosti morfoloških pokazatelja utvrđene na presadnicama pelargonija uzgajanim na mješavinama, najviši sadržaj mikro i makroelemenata utvrđen je u presadnicama uzgajanim na alternativnim komponentama.