Prilikom planiranja pokusa važno je pravilno odrediti potrebnu veličinu uzorka, kako bi statistička analiza dobivenih podataka dala što preciznije rezultate. U radu su procijenjene optimalne veličine uzorka za ispitivanje kvantitativnih svojstava ozime pšenice (visina biljke, dužina klasa, broj klasića u klasu, broj zrna u klasu, masa zrna po klasu i masa 1000 zrna) potrebne za utvrđivanje statistički opravdanih razlika između tretmana, s pragom značajnosti od 5% i uz snagu testa od 80%. Za izračunavanje optimalne veličine uzorka korištene su aritmetičke srednje vrijednosti i standardne devijacije kvantitativnih svojstava ozime pšenice, snaga testa, stupanj statističke značajnosti α i učinak tretmana. U radu su korišteni podaci dobiveni su iz pokusa postavljenoga po potpuno slučajnom planu, s dva tretmana u četiri ponavljanja. Na osnovi skupa od n=440 mjerenja, za svako ispitivano svojstvo, retrospektivno je izračunata snaga testa, nakon čega su procijenjene optimalne veličine uzorka za svako ispitivano svojstvo. Također su procijenjene optimalne veličine uzorka pri učinku tretmana od deset posto. Dobiveni rezultati pokazali su da je za svako ispitivano svojstvo različita optimalna veličina uzorka. Za utvrđivanje učinka tretmana od 10% kao statistički značajnog na razini od 5% značajnosti za broj klasića po klasu potreban je najmanji uzorak (n = 38), dok je najveći uzorak od n = 440 potreban za broj zrna po klasu i masu zrna po klasu (g) (n = 436). Optimalna veličina uzorka najviše ovisi o varijabilnosti ispitivanoga svojstva i veličini promjene koju želimo dokazati kao statistički opravdanu.