Cilj ovog rada bio je usporediti klaonička svojstva dvaju genotipova svinja utovljenih na dva različita načina tova te utvrditi utjecaj načina držanja na svojstva trupova i kakvoće mišićnog tkiva. Istraživanje je provedeno na 68 tovnih svinja oba spola, podijeljenih u dvije skupine: prva skupina držana je na dubokoj stelji, a druga skupina u oborima na punom podu bez stelje. Unutar svake skupine nalazile su se svinje dvaju genotipova, tj. tropasminski križanci između velikog jorkšira i njemačkog lanrasa (VJ x NJL), na strani majke, te njemačkog landrasa i pietrena (P), na strani oca. Na kraju pokusa svinje su zaklane i na liniji klanja uzete su mjere pH (45 min i 24 sata post mortem), mjere električne provodljivosti (EP45, EP24), zatim dužina polovica „a“ i „b“, mjere buta te mjere debljine leđne slanine i mišića za procjenu količine mišićnog tkiva u trupu metodom "dvije točke". Svinje držane na dubokoj stelji imale su statistički značajno manje (P<0,05) žive težine i težine toplih polovica u odnosu na svinje držane na podu bez stelje. Križanci s pietrenom držani u tovu bez stelje imali su statistički značajno veću debljinu mišića u odnosu na križance s njemačkim landrasom držane na dubokoj stelji (P<0,05). Tovljenici oba genotipa držani u tovu bez stelje imali su statistički značajno niže pH45 vrijednosti u butu i MLD-u u odnosu na križance s pietrenom držane na stelji (P<0,05). Utjecaj genotipa bio je statistički značajan za EP45 vrijednost u butu te debljinu mišića i postotni udjel mišićnog tkiva (P<0,05). Interakcija između načina tova i genotipa nije imala utjecaja na svojstva kakvoće trupova i mesa.