Višnja je u Hrvatskoj značajno zastupljena u plantažnome uzgoju. U postojećim nasadima prevladava sorta Oblačinska, unutar koje je uočena fenotipska heterogenost. U ovom radu istražena je genetska varijabilnost ukupno 22 genotipa višnje i to sorti Oblačinska, Maraska, Cigančica te standardnih sorti Kelleris 14, Kelleris 16, Kereška, Rexelle i Heimann konzervna. Korištena su dva tipa molekularnih biljega: mikrosatelitski biljezi (SSR), s ciljem identifikacije sorti, i AFLP biljezi, s ciljem identifikacije genotipova unutar sorte. Upotrebom 12 SSR biljega, utvrđena je mala genetska udaljenost između sorti Maraska i Oblačinska, dok je sorta Cigančica u vrlo bliskome srodstvu sa sortom Oblačinska. Sorte Oblačinska, Cigančica i Maraska genetički su okarakterizirane u odnosu na standardne sorte. AFLP biljezima nije potvrđena značajna varijabilnost genotipova unutar sorte Oblačinska, koja je dokazana na morfološkoj, pomološkoj i kemijskoj razini. Uočena je značajna korelacija između SSR i AFLP biljega u određivanju genetske varijabilnosti višnje. Identifikacijom sorti višanja tolerantnih na sušu omogućit će se održivost proizvodnje voća, s obzirom na predviđene klimatske promjene u budućnosti. U tu svrhu ispitivana je tolerancija na sušu sedam odabranih genotipova višnje (Kelleris 16, Maraska, Cigančica i Oblačinska, zastupljena s 4 genotipa: OS, 18, D6 i BOR), kako bi se izdvojili genotipovi sa željenim svojstvima. U plasteničkome pokusu, biljke višnje bile su izložene stresu prouzročenome sušom. Relativni sadržaj vode u listu, parametri OJIP testa, koji opisuju učinkovitost fotosintetskog sustava na osnovi mjerenja fluorescencije klorofila a, te koncentracija fotosintetskih pigmenata mjereni su tijekom pokusa kao biljezi kojima se uspješno može utvrditi tolerancija genotipova na sušu. Indeks fotosintetske učinkovitosti (PIABS) obuhvaća tri ključna događaja u reakcijskome središtu fotosustava II, o kojima ovisi fotosintetska aktivnost: apsorpciju energije, hvatanje ekscitona i pretvorbu ekscitacijske energije zbog odvajanja naboja što pokreće elektronski transport. Zbog nedostatka vode, vrijednosti PIABS, relativnoga sadržaja vode u listu i sadržaja fotosintetskih pigmenata uglavnom su se smanjivale, ovisno o genotipu. Prema izmjerenim parametrima, sorta Oblačinska, uključujući sva 4 ispitana genotipa, među kojima se OS istakao kao najtolerantniji genotip, pokazala je veću toleranciju na sušu u odnosu na sorte Maraska, Cigančica i Kelleris 16.