U ovom diplomskom radu opisana su osnovna obilježja ekološke proizvodnje kukuruza šećerca. Budući da je kukuruz šećerac podvrsta kukuruza koja se po svojim karakteristikama te načinu uzgoja razlikuje od merkantilnog kukuruza, bilo je potrebno, prije svega, analizirati morfološka svojstva ove kulture, posebno njezina zrna. U pogledu agroekoloških uvjeta za uzgoj također ima razlika između ekološke i konvencionalne proizvodnje. To znači da ekološki uzgoj šećerca podrazumijeva očuvanje prirodnog agrosustava, a što se tiče zahtjeva biljke kukuruza šećerca prema tlu i klimi, oni su jednaki u ekološkom i konvencionalnom uzgoju. Posebnosti u ekološkom uzgoju vidljive su u pogledu pripreme za proizvodnju, kao što je odabir lokacije, njezina priprema za sjetvu, te izbor odgovarajućeg hibrida. Važno je naglasiti da je u ekološkom uzgoju dopušteno korištenje isključivo certificiranog sjemena, koje je također ekološki proizvedeno i nije tretirano sintetičkim preparatima. Važno je koristiti hibride tolerantne na biotičke faktore stresa, zatim one koji su adaptibilni i stabilni za uzgoj na određenom zemljištu, te hibride različite dužine vegetacije i različitih proizvodnih karakteristika. U pogledu agrotehničkih mjera u ekološkom uzgoju šećerca mora se primjenjivati plodored, odgovarajuća obrada tla, te sjetva u vrijeme kada je temperature tla najpogodnija. Što se tiče njege i zaštite, najvažnija je borba protiv korova, koja se provodi suzbijanjem u tranzicijskom razdoblju uzgoja, te plodoredom. U borbi protiv bolesti i štetnika koji napadaju biljku kukuruza šećerca, općenito se može reći da je u ekološkom uzgoju dopuštena upotreba sredstava za zaštitu koja su inače dopuštena u ekološkoj proizvodnji.