Istraživanja prinosa i kvalitete korijena 38 sorata šećerne repe ovisno o roku vađenja obavljena su 2006. godine na dvije lokacije, Topolje i Seleš. U Topolju su bila dva pokusa i to jedan gdje je korištenjem fungicida lišće repe u vegetaciji očuvano i drugi, uz jako oštećenje lišća od bolesti C. beticola Sacc. budući da fungicidi nisu korišteni. U Selešu je bio jedan pokus i to uz zaštitu šećerne repe fungicidima. Vađenje repe u prvom roku obavljeno je 13. i 14. rujna, a u drugom 34 dana kasnije (18. i 19. listopada). Vremenske prilike između dva termina vađenja karakterizirao je manjak oborina u usporedbi s višegodišnjim prosjekom, što je pozitivno utjecalo na jesenski porast i tehnološko sazrijevanje korijena šećerne repe. Produženje vegetacije za 34 dana, u drugom roku vađenja, kod pokusa očuvanog lišća (uz primjenu fungicida), u prosjeku za dvije lokacije, dovelo je do povećanja prinosa korijena za 9,75 t/ha, odnosno 11,34%, sadržaja šećera za 0,79% i prinosa čistog šećera za 2,17 t/ha. Iz toga proizlazi da je u drugoj polovini rujna i prvoj polovini listopada dnevno po 1 ha povećan prinos korijena za 287 kg, sadržaj šećera za 0,02% i prinos čistog šećera za 63,8 kg/ha. U pokusu uz oštećenje lišća (bez primjene fungicida) dnevni porast korijena je iznosio 217 kg/ha, odnosno 7,39 t/ha za 34 dana. Međutim, sadržaj šećera nije povećan, već, naprotiv, smanjen za 0,08%. Uz to je povećan i udio topivih nešećera (K, Na, AmN), čime je povećan šećer u melasi, što je dovelo do smanjenja iskorištenja šećera. U ovom pokusu za 34 dana duže vegetacije prinos šećera je povećan 0,94 t/ha (8,47%), dnevno samo 27,6 kg/ha. Osjetne razlike u prinosu utvrđene su i između sorata. Prema tome, preporuka i težnja da se šećerna repa vadi što kasnije ima opravdanja samo uz zdravo i očuvano lišće, birajući adekvatne sorte.