Sažetak (hrvatski) | U radu je metodički sagledana, primjenom kvantitativnog i kvalitativnog istraživanja, trenutna razina upoznatosti i korištenja novih tehnologija u službi marketinga kod agrosubjekata u Republici Hrvatskoj. Rezultati i iznesene spoznaje daju osnovu za reagiranje u svrhu poboljšanja aktualne problematike i nadolazećega razdoblja koje će zahvatiti poljoprivrednike. Biotehničke znanosti, zbog stalnoga praćenja, proučavanja i kontrole međuzavisnih procesa i kompleksnih odnosa, stvaraju potrebu za jedinstvenim sustavom diseminacije znanja i spoznaja. Za upravljanje skupom informacija, nastalim tijekom tih procesa, treba imati sustav koji će prenositi i skladištiti sakupljeno znanje na siguran, jednostavan i cjelovit način u realnome vremenu. Ključnu ulogu, na osnovi današnjih saznanja, mogu odigrati informacijsko komunikacijske tehnologije (ICT), koje obuhvaćaju uporabu računalnih i komunikacijski tehnologija te tehnologija prijenosa i upravljanja informacijama. Internet, zajedno s ostalim informacijsko komunikacijskim tehnologijama (ICT), predstavlja sredstvo za premošćivanje jaza između stručnjaka iz različitih struka, ljudi iz ruralnih područja i poljoprivrednih proizvođača, kroz interakciju i dijalog. On, također, može uvrstiti nove suradnje i umrežavanja kroz međusektorska povezivanja između vladinih institucija, različitih potpornih agencija i samih poljoprivrednika. Implementacijom poljoprivrednoga sektora s informacijskim tehnologijama nailazi se na različite ograničavajuće čimbenike kao što su potreba rekonstrukcije sektora, ulaganje u nova sredstva komunikacije i popratnih platformi, slaba informatička pismenost poljoprivrednika, nedostatak odgovarajuće infrastrukture itd. U tome smislu internet i suvremene tehnologije mogu stvarati pozitivne promjene u agraru. Primarni je cilj disertacije bio teorijski razraditi program i proces aplikacije marketinga u agro sektoru, uz prikaz taktičkih i strateških opcija s gledišta pojedinoga gospodarskoga subjekta iz agro sektora, uz pomoć IT tehnologije. Analizom je utvrđeno da u nas ne postoji u dovoljnoj mjeri razrađen ni teorijski pristup agro marketingu, a to otežava i praktičnu implementaciju marketinga te integraciju IT tehnologija u marketinški program i marketinški proces. S obzirom na posebna obilježja karaktera poljoprivredne proizvodnje, teško je u ovome području aplicirati tradicionalni industrijski marketinški miks. Prihvatljivije je, stoga, poljoprivredne aktivnosti promatrati kao proizvodno uslužnu djelatnost i razmotriti dodatna „3P“ elementa (people – ljudi, process – procesi, physical evidence – fizički dokazi), što je u radu razrađeno. Primarno istraživanje provedeno je s ciljem utvrđivanja spremnosti poljoprivrednih subjekata na usvajanje i primjenu informacijsko komunikacijskih tehnologija. Pri istraživanju korištene su metode kvalitativnog istraživanja metodom dubinskog intervjua i kvantitativnog istraživanja primjenom metode CATI. Istraživanje je provedeno na slučajnom uzorku obiteljskih poljoprivrednih gospodarstvima (N=572), dvoetapno stratificiran (prema županiji i veličini naselja), koja su 2009. primila poticaj prema službenome dokumentu Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnome razvoju. Na promatranom uzorku OPG-ova, utvrđena je niska razina posjedovanja i primjene informacijskih tehnologija, kao osposobljenosti samih poljoprivrednika. Nakon pregleda križanja prema demografskim pokazateljima, moguće je zaključiti kako se OPG, koji ima najrazvijeniju informatičku pismenost, nalazi u Zagrebakoj županiji, registriran je između 2000. i 2005., posjeduje vlastitu web stranicu te se bavi stočarskom proizvodnjom na površini između 5 i 10 ha zemlje. Naravno, navedeno je uprosječeni rezultat, s ciljem generiranja informacije o profilu informatički educiranog OPG-a, što ne isključuje dobre primjere izvan promatranoga profila. U doktorskoj disertaciji, hipoteza koja iznosi da poljoprivredni sektor ima veliki potencijal i prostor za poboljšanje kroz korisnost koju donose informacijske tehnologije, potvrđena je analizom sekundarnih podataka i rezultatima primarnog istraživanja. Argumentiranje dokaza te hipoteze ujedno je i najvažniji izvorni znanstveni doprinos ove doktorske disertacije. |