U našoj zemlji obrada tla za ratarske kulture temelji se uglavnom na konvencionalnoj tehnologiji koja predstavlja najskuplju stavku u proizvodnji tih kultura. Negativne posljedice koje se javljaju zbog velikog broja prohoda oruđima i strojevima (kvarenje strukture tla, zbijanje tla, smanjena biogenost i plodnost tla), kao i ekonomski i energetski troškovi, mogli bi se smanjiti i izbjeći uvođenjem reducirane obrade tla ili izravnom sjetvom bez obrade tla (no-tillage). Stoga je cilj ovih istraživanja bila procjena utjecaja konvencionalne i reducirane obrade tla na komponente prinosa i nodulacijsku sposobnost fiksatora dušika u usjevu soje. Istraživanja su provedena na pedosistematskoj jedinici černozem sjeverne Baranje, u vidu monofaktorijalnog pokusa u četiri repeticije po shemi slučajnog bloknog rasporeda. Varijante obrade tla bile su sljedeće: CT – standardna obrada (osnovna obrada oranje na 25-30 cm), DH – tanjuranje na 10-15 cm, kao osnovna obrada, te NT – izostavljena obrada. Rezultati istraživanja pokazali su značajno niže vrijednosti sklopa, mase 1000 zrna i prinosa zrna na varijantama s reduciranom obradom tla u obje ispitivane godine. Međutim, reducirana obrada pokazala je pozitivan trend na nodulacijsku sposobnost fiksatora dušika, jer su na tim varijantama dobivene najviše vrijednosti broja i mase kvržica po biljci, iako razlike nisu statistički značajne. Navedena istraživanja provedena su 2002. i 2003. godine, od kojih je druga godina bila ekstremno sušna, stoga bi se ta istraživanja trebala nastaviti.