Trčka skvržulja (Perdix perdix L.) je oduvijek bila prepoznatljiv simbol polja, biološki pokazatelj kvalitete staništa, reduktor štetnih kukaca u poljoprivredi, tražena divljač i dio kulturne baštine u Republici Hrvatskoj. Brojnost populacije trčke bila je stabilna do devedesetih godina dvadesetog stoljeća. Tijekom lovne sezone 2014./15. na području županijskog zajedničkog lovišta IV/107 „DRAGANIĆI“ napravljena su dva modela ispuštanja trčki iz kontroliranog uzgoja. Prvi model ljetno-jesenskog ispuštanja testiran je ispuštanjem 60 trčki starih 8 tjedana preko 3 ispusta na plohi Lazinsko polje. Drugi model ispuštanja obavljen je ispuštanjem 60 trčki starih 3 tjedna prethodno pridruženih godinu dana starim roditeljima (surogatima) preko 3 ispusta na plohi Pentrišćak. Ispuštene trčke na obje plohe obilježene su prstenovima (jedno jato - jedna boja) i telemetrijskim odašiljačima. Kontrola i praćenje ispuštenih trčki obavljano je 3 – 4 puta tjedno. Tijekom istraživanja ukupno je zabilježeno 297 lokacija trčki na plohi Lazinsko polje i 224 lokacije trčki na plohi Pentrišćak. Na mjestu pronalaska trčki, vršene su procjene pokrovnosti i sastava biljnih vrsta na tratini Daubenmireovom metodom kao i procjene visine tratine Robel pole metodom. Radijus kretanja ispuštenih trčki utvrđen je pomoću 95% minimum konveksnog poligona, a najdalja točka odlaska trčki pomoću maksimalne dijagonale poligona. Razdoblje praćenja trčki podijeljeno je na 4 vremenska razdoblja. Stopa preživljavanja i mobilnost trčki ispuštenih bez pridruženih roditelja je od početka istraživanja bila signifikantno viša u odnosu na trčke ispuštene s pridruženim roditeljima. Tijekom promatranog razdoblja trčke su na oba lokaliteta koristile 6 tipova staništa, a preferirale su predjele s dominacijom plave kupine (Rubus caesius). Može se reći da je pokus pokazao kako pojedina staništa u kontinentalnoj Hrvatskoj imaju relativno povoljne preduvjete za obnovu populacije trčke ispuštanjem jedinki iz kontroliranog uzgoja te da se i bez kontrole predatora može uspostaviti matični fond trčki ukoliko se ispuštaju trčke određene dobi dobro prilagođene na hranu i stanište. Ispuštanje mlađih trčki sa surogat roditeljima pokazuje veću privrženost trčki mjestu ispuštanja ali je zbog toga nužna intenzivna kontrola predatora jer zadržavanjem trčki na jednom mjestu postaju lak plijen predatorima.