Suvremena borba protiv korova obuhvaća vrlo brojne i raznovrsne metode i mjere suzbijanja. Svi korovi nisu štetni i njihova štetnost se promatra s različitih brojnih stajališta. Ali kompeticija u poljoprivredi između korova i usjeva nam ukazuje na činjenicu, da ako želimo kvalitetan i visok prinos moramo suzbijati korove koji oduzimaju usjevu uzgojnu površinu, vodu i hranjiva. Metode suzbijanja imaju za cilj smanjenje populacije korovnih biljaka do nivoa minimalnih nepovoljnih efekata djelovanja korova u usjevima i nasadima kulturnih biljaka. S obzirom da je korove nemoguće u potpunosti uništiti, suzbijanje mora ići do praga ekonomičnosti, a sa tim u vezi do praga štetnosti, odnosno, do onog broja i mase korova u usjevu gdje neće nanijeti kulturnim biljkama znatniju štetu. Iz toga se ekonomičnost u suzbijanju korova mora pronaći kako u racionalizaciji poljoprivredne proizvodnje i njenog pojeftinjenja, tako i provođenje integralnih mjera borbe protiv njih. Integralne mjere borbe protiv korova sastoje se od kompleksa različitih mjera i načina suzbijanja korova koji se, u zavisnosti od usjeva, florističkog sastava i građe korovne zajednice i konkretnih agroekoloških uvijeta na zadanim površinama, međusobno na ovaj ili onaj način nadopunjavaju. Suzbijanje korova, prema tome, mora biti stalna mjera koja se provodi integralno u vremenu i prostoru.