U ovom radu opisan je postupak proizvodnje kamilice, od proizvodnje sjemena do destilacije ulja iz samog proizvoda. Cilj uzgoja su cvatne glavice (Chamomilla flos), koje su sirovina za prehrambenu, kozmetičku i farmaceutsku industriju. Ljekovita svojstva kamilice su ljudima poznata odavno, a najčešće je korištena za spravljanje ljekovitog toplog napitka od cvatnih glavica. Doradom se mogu dobiti još i pulvis (Pulvis Chamomillae), eterično ulje (Chamomilla aetheroleum), te stabljika i list (Herba Chamomillae). Uzgoj započinje sjetvom koja se vrši rasipanjem sjemena po površini oranice u jesenskom sjetvenom roku. Kamilica nije zahtjevna što se tiče plodnosti tla i gnojidbe, a ni štetnici i bolesti ne čine značajnije štete. Mogući problemi pri uzgoju je sušna jesen zbog čega može doći do problema u nicanju, te korovi koji mogu zagušiti mladu kamilicu, a onečistiti onu koja je za berbu. U berbi veliki problem može biti polijeganje prebujne kamilice, čemu doprinose kiša i vjetar. Nizom agrotehničkih zahvata treba spriječiti ove pojave. Berba se prije vršila ručno, dok se u zadnjih dvadesetak godina vrši gotovo isključivo strojno. Nakon berbe slijede sušenje i primarna dorada za što postoje različita tehnička rješenja. Sjemenarstvo ove kulture se temelji na uzgoju sjemena za vlastite potrebe i na trgovini nedeklariranim materijalom sumnjive kakvoće, što zakon dozvoljava jer organizirane proizvodnje sjemena kamilice u RH ni nema, kao ni priznatih domaćih sorti. Sjeme se dobiva uzgojem po tehnologiji za merkantilnu proizvodnju, s tim što je žetva nešto kasnije, kako bi sjeme bilo fiziološki zrelo. Zatim slijedi sušenje na oko 35°C pa dorada. Doradom se ide na dobivanje što više pulvisa u kojem se nalazi sjeme, a pri sjetvi pulvis služi kao nosač. Sjemenarstvo kamilice bi se moglo unaprijediti usmjerenim oplemenjivačkim programom, čime bi se stvorile domaće sorte s kvalitetnim osobinama.