Istraživanje je postavljeno na pokušalištu Poljoprivrednog instituta Osijek (2017.) na hidromelioriranom hipogleju. Proučavane su metode elektrometrije (Watermark) i tenziometri u praćenju sadržaja vode u tlu kako bi se što točnije odredio trenutak početka navodnjavanja i time smanjio stres izazvan nedostatkom ili suviškom vode. Sveukupno je sadržaj vode u tlu mjeren 22 puta, a vrijednosti su bile kako slijedi: na tenziometru koji je postavljen na 30 cm dubine u prosjeku su vrijednosti bile 36 cbar, minimalne vrijednosti su bile 0 cbar, a maksimalne vrijednosti 55 cbar; na tenziometru koji je postavljen na 45 cm dubine vrijednosti su u prosjeku bile 31,59 cbar, minimalne vrijednosti bile su 0 cbar, a maksimalne 60 cbar. Nadalje, vrijednosti izmjerene Watermark uređajem bile su kako slijedi: na senzoru koji je postavljen na 30 cm dubine prosječna vrijednosti bila je 51,59 cbar, minimalna vrijednosti bila je 22 cbar, a maksimalna 199 cbar; na senzoru koju je postavljen na 45 cm dubine prosječne vrijednosti bile su 47,18 cbar, minimalne vrijednosti bile su 18 cbar, a maksimalne 199 cbar. Potrebno je uzeti u obzir vrijeme kada je sadržaj vode u tlu bio kritično nizak uslijed čega su vrijednosti na tenziometru bile 0 cbar što inače predstavlja vrijednost kod sadržaja vode u tlu pri vrijednosti 100 % PVK. U većem dijelu vegetacije sadržaj vode u tlu bio je na razini LKV odnosno sadrţaj vode u tlu bilo je potrebno nadoknaditi navodnjavanjem. Oba uređaja su u većem dijelu razdoblja istraživanja registrirali promjenu u vlažnosti tla s iznimkom kada je prije oborine sadržaj vode u tlu bio kritično nizak te tenziometre bilo potrebno servisirati. No unatoč tom nedostatku preporuča se upotreba Watermark i tenziometar metode u određivanju trenutka početka navodnjavanja uz prethodno umjeravanje za agroekološke uvjete u kojima će biti korišteni.